Dugi niz godina, vodili smo borbu protiv upotrebe stimulativnih sredstava. Prešli smo dug put u ovoj borbi i ponosni smo na naše dosadašnje uspjehe.
Naša kampanja protiv dopinga se nastavlja, a takođe smo povećali napore da spriječimo širenje i druge pošasti, koja sve više prijeti da naruši kredibilitet sporta: nelegalno i neregularno klađenje.
Kao poslednji korak, zakazali smo za 1.mart prvi sastanak koji će okupiti sportski pokret, vlade, javne međunarodne organizacija i operatore sportskog klađenja, kako bi se razgovaralo o načinima borbe protiv neregularnog i nelegalnog klađenja. Ohrabreni smo masovnim odzivom i podrškom zvanica, među kojima su članovi Interpola, Ujedinjenih nacija i vlada.
Potencijal za korupciju je veoma visok, dijelom zbog mogućnosti klađenja na internetu, koje je rasprostranjeno i pruža anonimnost. Može se reći da sada postoji veće iskušenje i veći pritisak na sportiste, trenere i ostale sportske zvaničnike da varaju u klađenju nego ranije. Još je gora činjenica da ova pošast u mnogim djelovima svijeta ostaje uglavnom neregulisana.
Globalna zajednica ne dijeli istu predstavu o nezakonitom i nepravilnom kockanju, uprkos tome što je sve više zabrinuta u vezi ovog pitanja i rješavanja istog. Radujemo se sastanku u martu, na kojem se nadamo da ćemo zajedno uspostaviti globalnu definiciju i koordinaciju akcija protiv nepravilnog i nezakonitog klađenja.
Nelegalno ili neregularno klađenje je ozbiljan problem i ne treba ga miješati sa legalnim i regularnim klađenjem, koje nude nacionalne lutrije i privatne kladionice, a koje je glavni izvor finansiranja sporta. Svaka ovakva pojava koja izađe na vidjelo narušava povjerenje u sport, što može dovesti do apatije gledalaca i njihovog manjeg prisustva na takmičenjima, manje TV gledanosti i sponzorisanja. U najgorem slučaju, može i da odvrati ljude od bavljenja sportom.
Iako nelegalno klađenje tek treba da bude otkriveno na Olimpijskim igrama, nijesmo naivni. Znamo da će taj dan doći. Moramo da budemo oprezni i da obezbijedimo mjere kojima bi ograničili njegov efekat i obeshrabrili njegovo ponavljanje.
MOK je 2005.godine ozbiljno započeo rješavanje problema. U mnogim aspektima, naš rad je sličan onom koji smo pokrenuli prije 20 godina u vezi dopinga. Naš prvi zadatak bio je da damo primjer i da prilagodimo sopstvena pravila u susret ovoj novoj prijetnji, kao i da podignemo svijest o problemu putem mjera kao što su obrazovni programi, seminari i usvajanje liste preporuka u cilju objedinjavanja pristupa cijelog sportskog pokreta. Bili smo proaktivni po pitanju naše poruke i nastavljamo da se zalažemo za dijalog sa svim grupama, gdje god i kad god je to moguće.
Trenutno smo u procesu podsticanja svih naših partnera u Olimpijskom pokretu da usvoje pravila koja zabranjuju klađenje u svakom sportu. Najprije smo pozvali sportove u kojima je bilo slučajeva namještanja utakmica da nam se pridruže u preduzimanju jedinstvenog pristupa problemu. Kriket, tenis i fudbal su uradili izvrstan posao po ovom pitanju, ali još uvijek postoji veliki broj Međunarodnih federacija i Nacionalnih olimpijskih komiteta, koji nemaju zakon za borbu protiv nepravilnog i nelegalnog klađenja. Bez toga, nemaju ni osnova po kojima bi kažnjavali slučajeve varanja.
Podrška vlada je najvažnija. Oni su ovlašćeni da stvore pravni okvir po kojem bi se odvijalo legalno i regularno klađenje. Oni, a ne svijet sporta, mogu da sprovedu istrage i pokrenu krivične postupke. Kako postaje sve očiglednije da velike kriminalne mreže imaju koristi od nelegalnog klađenja, preporučujemo vladama, gdje god je to moguće, da donesu poseban krivični zakon, koji će se baviti namještanjem utakmica i varanjem u sportu.
Takođe smo započeli praćenje kladioničarskih aktivnosti na Olimpijskim igrama. U saradnji sa preko 300 legalnih kladionica osnovali smo Međunarodni sportski monitoring, koji je zadužen za nadgledanje sumnjivih kladioničarskih aktivnosti na Olimpijskim igrama. Kada ovo tijelo otkrije abnormalnu kladioničarsku aktivnost, kontaktira MOK, a mi sa odgovarajućim Nacionalnim olimpijskim komitetima i Međunarodnim federacijama utvrđujemo da li je riječ o normalnoj ili sumnjivoj aktivnosti. Ukoliko je riječ o sumnjivoj aktivnosti, pokrećemo istragu, a kladionice daju MOK-u sve potrebne informacije u vezi opklada i kladioničara. Srećom, nijesmo morali da aktiviramo ovaj sistem na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008.godine ili prošle godine u Vankuveru.
Ipak, potrebni su ozbiljni, snažni napori svih učesnika u borbi protiv ovog problema, koji se sve teže otkriva, jer prevaranti sve manje manipulišu velikim sportskim događajima ili čak ishodima mečeva. To je suviše rizično. Umjesto toga, oni se fokusiraju na utakmice sa manje pažnje medija i javnosti. Svakakvi problemi mogu da se odvijaju na terenu, a da nijesu sumnjivi i to predstavlja veliku opasnost.
Dug put je pred nama, ali sam uvjeren da idemo u pravom smjeru. Predviđam da ćemo, u narednih nekoliko godina, možda čak imati globalnog čuvara, nešto slično Svjetskoj anti-doping agenciji, kao i da će borba protiv ilegalnog klađenja i namještanja utakmica biti obavezna za Međunarodne federacije, ako žele da ostanu dio Olimpijskog pokreta. Naša borba je tek počela. Sada je na svima nama da se udružimo kako bi zaustavili varanje, kojim se bogate na račun popularnosti sporta.
