Od rada ovih nekoliko hiljada mladih ljudi (za svaku Olimpijadu treba ih sve više i više), u dobroj mjeri zavisi efikasnost organizacije Igara, ali i utisak koji će posjetioci ponijeti o gradu domaćinu. Volontera tokom Igara ima svuda – na ceremonijama otvaranja i zatvaranja, na informativnim punktovima širom grada, pored terena za nadmetanje…
Osnovni motiv želje da se bude volonter na OI, sudeći po izjavama, jeste mogućnost da se jednog dana može reći: "Tamo sam bio i ja." "Tamo želim biti i ja", jedan je i od stihova "Volonterske himne" (imaju je i oni).
Želja za novim i jedinstvenim iskustvom, toliko je jaka, da nije mali broj onih koji to planiraju i par godina unaprijed, podešavajući poslovne obaveze i godišnje odmore u skladu sa tim.
Volonteri su, dakle, podijeljeni u mnoštvo grupa. I svako od zaduženja pruža jedinstveno iskustvo. Za sportske fanove, svakako je najatraktivnija uloga "čuvara". Jer, zamislite, dobar broj volontera uključen je i u proces antidoping kontrole. Njihov je zadatak da isprate sportistu na anti-doping test. Određenom sportisti, daje se sat vremena za pripremu da se javi do medicinskog centra povezanog sa WADA, međunarodnom agencijom za antidoping. "Čuvar" je tu da pričeka i isprati takmičara.
Zaduženi za ovaj posao postanu prave sjenke olimpijcima, i nije čudo što su nazvani "straža". Troje prvoplasiranih obavezno idu na ovu kontrolu, a i po nekoliko izabranih po principu slučajnog uzorka, kako sa samog borilišta, tako i iz olimpijskog sela.
Dobar dio volontera zadužen je da stoji uz sama borilišta, što je za mnoge realizovanje jednog velikog sna. Tako prisustvuju nadmetanjima, ali i mogu direktno da upoznaju svoje idole.
U Torinu, na primjer, bilo je preko 20.000 volontera tokom Zimskih igara prošle godine.
Samo na ceremoniji otvaranja, bilo ih je 2.333. Prijave su se slale još od januara 2005. A u maju naredne godine, izabrani su bili pred Dagom Džekom, svjetski poznatim koreografom. Na njihovom okupljanju i organizovanju smještaja, radilo je 240 organizatora. Jedan od volontera zabilježio je potom svoje utiske: "Radili smo po užasnoj hladnoći u halama bivše čeličane ILVA. Proveli smo najmanje 80 sati vježbajući, kako bi ušli u formu. Dok smo čekali nastup na ceremoniji otvaranja, sve je bilo jedinstveno, i sve muke su zaboravljene. Promiču mi pred očima kostimi iz renesanse i baroka. Prava enciklopedija kostima, do futurističkih šlemova 'bacača vatre', koje nose klizači koji jure 70 km na sat. Upoznajem nove prijatelje iz sektora 'Pozdrav Alpima', pa djevojke u ogromnim krinolinama koje će plesati valcer pred olimpijskim krugovima."
Nezaboravno iskustvo i mogućnost posmatranja Olimpijade iz "prvog reda", a da kartu niste kupili, niti ikada izašli na bilo kakvo sportsko borilište.
"Arena"
