Misija Olimpijskog muzeja je da prenese posjetiocima duh i važnost olimpijskog pokreta, da im pokaže preko mnoštva slika i ostalih dokumenata i ekponata da olimpizam nije samo sportsko nadmetanje, već filozofija života duboko usađena u našu istoriju.
Istorija ovog Muzeja je duga. Baron Pjer de Kuberten, osnivač modernog olimpijskog pokreta najavio je u Lozani 1915. godine, u jeku Prvog svjetskog rata, istovremeno kada je sjedište MOK-a iz Pariza preseljeno u ovaj švajcarski grad, svoju namjeru da osnuje muzej gdje bi se pohranila arhiva MOK-a, i osnovao informativni centar olimpijskog pokreta. Tako je Muzej, koji u to vrijeme nije bio otvoren stalno, smješten u jednoj sobi Kazina Montbenon. Godine 1922.Muzej se preselio u ViluMon-Repo, u centru Lozane, gdje je sve do 1969. godine bilo i glavno sjedište Međunarodnog olimpijskog komiteta.U početku, Muzej je imao samo jednu sobu za izložbu. Ali, kolekcija muzejskih eksponata izuzetno se povećala, pa je trebalo razmišljati o novom prostoru.
U junu 1982. godine, u Aveniji Rušone, takođe u centru Lozane, otvoren je "provizorni"muzej, koji je dočekivao oko 10.000 posjetilaca godišnje.
Ondašnji predsjednik MOK-a Antonio Samaran 9. decembra 1988. godine objavio je početak radova na današnjem muzeju, uz samu obalu Ženevskog jezera, uz riječi: " Želim da ljudi kažu kako je ovo najljepšimuzej na svijetu." Događaj je predstavljao kulminaciju dugog procesa pregovaranja sa gradskim vlastima Lozane kako bi se našlo idealno mjesto za Muzej.
Nakon pet godina, 23. juna 1993. godine, na 99. rođendan Međunarodnog olimpijskog komiteta, propraćen stotom sjednicom Generalne skupštine MOK-a, cijeli grad Lozana, brojni političari, kulturni i sportski radnici došli u Oši, da prisustvuju događaju otvaranja Muzeja.
Već nakon dvije godine, Savjet Evrope dodijelio je Olimpijskom muzeju godišnju nagradu, između 45 drugih institucija iz 15 zemalja.
Prije pet-šest godina, Muzej se značajno osavremenio novom stalnom postavkom izuzetnog audio-vizuelnog materijala.
Izabran nekoliko dana prije nego što je najavljeno, u julu 2001. godine, tokom sjednice Generalne skupštine MOK-a u Moskvi, ključeve Muzeja primio je Žak Rog od prvog potpredsjednika
MOK-a, Keba Mbaje.
Dan osnivanja novog Muzeja je 22. jun. Na taj dan 2003. godine, proslavljena je njegova desetogodišnjica.Muzej je drugi po posjećenosti u Švajcarskoj. Za deset prvih godina, posjetilo
ga je oko dva miliona ljudi.
Muzej je izgrađen najviše zahvaljujući donatorima. Međunarodni olimpijski komitet učestvovao je u tome samo 16 posto. U muzeju postoji Zid donatora na kojem su ispisana njihova imena i nazivi, u znak zahvalnosti za podršku, bez koje ne bi bila moguća izgradnja. Među donatorima su velike korporacije, institucije i pojedinci. Zanimljivo je da je među korporacijama mnoštvo japanskih firmi Hitači, Seiko, NEC, NAOC, Mizuno, Asics, Fujitsu, Dentsu, Tošiba. Tu su i njemački Adidas, potom korejanski Samsung, američki IBMi Kodak imnoge druge.
Muzej ima i Udruženje prijatelja koje je osnovano 1993. godine.
Presjednik Udruženja je Žorž-Andre Karel, univerzitetski profesor iz Lozane. Udruženje ima za cilj da učestvuje u kreiranju imidža Muzeja, promoviše biznise vezane za njegovu aktivnost i uvećava njegovo bogatstvo.
U muzeju svakodnevno radi mnoštvo volontera.To su uglavnom lokalni sportski entuzijasti, koji su interesuju za olimpizam. Oni su uvijek spremni da pritrče u pomoć kada se postavlja kakva nova izložba, tokom "olimpijske sedmice" posvećene školarcima, koja se tradicionalno održava tokom kratkog jesenjeg raspusta. Lista volontera broji 80 imena, ali se za svaki događaj organizovan u Muzeju poziva još njih dvadesetak.
U Muzeju postoji više stalnih postavki posvećenih Olimpijskim igrama i razvoju olimpijskog pokreta. Ali, u njemu se održavaju i privremene izložbe, razni seminari, edukativni kursevi. Na drugom spratu Muzeja smješten je predivan restoran sa izuzetnim pogledom na Ženevsko jezero.
"Arena"
