Prve žene koje su se pojavile na olimpijskom borilištu bile su gospođe Broi iOnie iz Francuske. Sport – kriket. Prva žena olimpijski šampion (tada semedalje nisu dijelile) bila je Britanka, teniserka Šarlota Kuper.
Ekspanzija učešća žena posebno je izražena u posljednje tri decenije. Naravno, žene su u sportu osvajale teren uporedo sa osvajanjem prostora na drugim planovima – društvenom, političkom i kulturološkom. U cijeloj stvari, ne smijemo zanemariti značaj rada raznih grupa i pokreta koji su se borili za ženska prava. Razna međunarodna dokumenta i institucije počele su da se bave i ovim pitanjem, pogotovu Ujedinjene nacije, sedamdesetih i osamdesetih godina.
Olimpijski pokret pratio je ove promjene i progresivno pokretao razne inicijative za povećanje broja žena u sportu. Zamnoge sportove i discipline ženama su se otvorila vrata u većini zemalja svijeta. Maraton, borbene vještine, trka na 800 metara…
Međunarodni olimpijski pokret je insistirao na širenju programa za žene na OI, posebno u posljednjih 20 godina. Naravno, u saradnji sa odgovarajućim međunarodnim sportskim federacijama i organizacionim komitetima Olimpijskih igara.Ovaj razvoj je dobio podstrek MOK-ovom odlukom da svi sportovimoraju imati u programu – žene.MOK je počeo da radi i na povećanju učešća žena u svojim organima, posebno od 1981. godine, kada je HuanAntonio Samaran želio i žene među članovima MOK-a. Rezultat – od 113 njegovih članova, 15 su žene.
Slijedeći preporuke MOK-ove Komisije za studije na Generalnoj skupštini 1994. godine, naredne je formirana Radna grupa za žene i sport, koja je prije tri godine postala MOK-ova
Komisija za žene i sport.
Ova preporuka ušla je 1996. godine i u olimpijsku povelju.
"Arena"
